Dugo sam, nakon svih izazova koje mi je život donio razmišljala o tome da li želim da budem neka heroina o kojoj će se pričati kratko vrijeme, kako se i pričalo poslije svake moje objave na društvenim mrežama ili pak televizijske emisije, ili da budem neka nova J. koja je i objavom ove knjige otvorila prostor za mnoge teme.
Nisam sigurna koja od ovih opcija mi je prihvatljivija, jer nijedna nije ono što ustvari želim.
Kao neko tko je uvijek ustajao nakon bilo kojeg pada i nastavljao dalje jednako snažno i uporno kao i uvijek, želim da samo budem ja.
Želim da budem J.
Želim da budem onakva kakva sam.
Obična, „normalna“, bez ikakvog idealiziranja.
Zato kažem:
Ja sam Jesenka.
Žena.
Mama.
Ja sam J. koja je napisala „Znaš li TI kako je teško biti JA“ ne da bih ti znala ili ti znao kako je to zaista, već da bih ti poručila da nisi sama ili sam.
Želim ti da znaš da tamo negdje iza nekog ekrana ili pak zida sjedi i ova J. koja zna šta prolaziš i kaže da ti to možeš jer svaki pad je znak da možeš i moraš ustati. Jer ti to znaš i ti to možeš.
Ja sam pala, pa ustala, pala, pa ustala. I tako svaki dan, ali ipak nisam stala jer vrijedi se boriti. Boriti se za sebe, tebe, njih.
